Barselona, prvi put smo se sreli
Ovaj tekst, iako je tema putovanje u Barselonu, nije samo kratak putopis kao što su bili neki prethodni na blogu, već delimično i refleksija koja je tim putem podstaknuta. Zato i počinje drugačije. Na slici (koju nažalost nismo mi snimili) besmrtni Freddy Mercury i božanstvena Monserrat Caballe izvode predivnu pesmu sa stihom iz naslova. Pesmom ponet još tada mislio sam da Barselona mora biti neki sasvim jedinstveni grad koji se obavezno mora doživeti zato što jedinstvenih mesta u ovom ponekad sumornom i uglavnom uniformnom svetu ponestaje. Kad se još dodaju romani Karlosa Ruisa Safona, i njegova tajanstvena, magična i melanholična Barselona u koju je tako očito bio zaljubljen i koju sa tom ljubavlju vešto oslikava, to postaje grad iz mašte, nedodirljivi Šangri-La, neostvareni Eldorado, neuhvatljivi Novi Jerusalim. U takvom raspoloženju odlazak nužno preti razočarenjem, jer čarobna mesta, plašim se, postoje samo u mitovima, knjigama i pesmama. Još malo uvoda Ne znam otkud se na ...