Ni iz čega ništa ne postaje
Ex nihilo nihil fit "Ni iz čega ništa ne postaje" mi se čini najbolji prevod latinske rečenice iz podnaslova: Ex nihilo nihil fit; red reči, konstrukcija, odgovarajući izrazi, gramatika, konciznost i blaga misteriozna anahronost; možda je malo "dete ujelo prase" ali da mi se ne zameri. A ono što u ovom kontekstu postaje ni iz čega je ni manje ni više nego baš sve. Velika odgovornost, izvesno, posebno za "ništa", ili je tako nesnosno velika da bi je samo "ništa" i moglo podneti? Kratak pregled filozofskog "ništa" Već su najraniji grčki filozofi odbacili ideju da je sve: svet, svemir, kosmos... nastalo ni iz čega. Tu je najpre ekipa iz Miletske škole: Tales (poznat i po teoremama u matematici), Anaksimandar (Talesov naslednik), i Anaksimenes; koji prvi, suprotno teološkim i mitološkim narativima (nisu li zapravo istovrsni?), teže naturalističkim idejama i vide izvor nastanka kosmosa u materiji (redom kod nabrojanih filozofa: voda, apei...