Kratka priča "Nepotrebno"
O (ne)mojoj priči "Nepotrebno" Priča "Nepotrebno" posvećena je mom ocu, Bratislavu Laletu Valčiću. Razlog za to nije previše zanimljiv, ni tanan; Lale je ovu šaljivu parabolu voleo često da prepričava. Bilo je to u raznim situacijama, obično kada bih ja prigovarao da nešto (što treba uraditi, dodati, srediti ili sl.) nije potrebno, ali i u mnogim drugim koje su se uklapale u pouku koju nosi. Ja sam priču samo oformio, neznatno dopunio i u nekoj mojoj formulaciji stavio na papir. Mada na prvi pogled deluje kao jednostavna anegdota, priča zapravo ima dublje značenje i kao rukavica paše ovom svetu gde nam je sve kao jasno, gde je kratko i efikasno poželjno, a sve podrobnije izviška i nepotrebno, gde sve složenije gnjavi i smara, a opet svet nekako obiluje nejasnoćama i nesporazumima. Ako vam priča uđe u glavu, kao što je ušla meni, videćete da će se često pojavljivati situacije u kojima je vredi prepričati. Kvaka je pomalo što Laleta nikad nisam pitao odakle mu ta prič...